Klikni na sliku i započni gledati film preko
filmovi-hr.com foruma...
Uprkos tome što je Veliki diktator film sa zvukom, Charlie Chaplin je zadržao elemente prepričavanja priče izražavanjem stanja u kojem se lik nalazi. Smatram da postoje dva načina da se neka priča prenese trećoj osobi. Može se opisivati događaj izvana, obraćajući pažnju na objekte, ili pak iznutra, prikazujući lični doživljaj subjekta, odnosno, način na koji on vidi odnos objekata spram samog sebe. Chaplin je nedostatak zvuka (iako to u to vrijeme nije zaista smatrano nedostatkom) koristio kao priliku da prikaže uticaj koji događaji ostavljaju na likove, prije svega na poznatu skitnicu (the tramp). Lik bi facijalnom ekspresijom ili govorom tijela gledaocima dao do znanja šta misli o onome što se dešava, te na taj način razotkrio i sam događaj. Naravno, ne tvrdim da kartice sa natpisima nisu imale svoju ulogu u tom procesu. Dakle, u filmu Veliki diktator Chaplin ne napušta sebi svojstven način glume, nego mu još doprinosi raznim zvukovnim eksperimentima. Hynkel, vođa Tomanie i zakleti neprijatelj jevreja i brineta, povremeno govori lažnim njemačkim. Jedan takav primjer je na početku filma kada on drži govor svojim poklonicima, dok se prevod na engleskom pojavljuje iz off-a. Scenom dominira Hynkel i gledaocima nejasan govor, i u tom smislu zvuk pridonosi ekspresivnosti, a ne razumijevanju. Razumijevanje ostaje izvan kategorije verbalnog. Prevod, s druge strane, umjesto uloge objašnjavanja preuzima zaslugu za produbljivanje komičnog efekta. Chaplin briše granice u ismijavanju Hitlera, što je bio veoma hrabar potez s obzirom da je film snimljen u periodu oko Drugog svjetskog rata. Kada Hynkel govori o jevrejima sa odlučnom mržnjom, njegovo uzbuđenje Chaplin povezuje sa seksualnim. Tako on u kratkim pauzama polijeva vodom unutrašnjost pantalona.
