Klikni na sliku i započni gledati film preko
filmovi-hr.com foruma...
Stanlio i Olio, američki glumački par – Stan Laurel (1890 – 1965, pravo ime Arthur Stanley Jefferson) i Oliver Hardy (1892 – 1957, rođeno ime bilo mu je Norvell, kasnije se nazvao po ocu kojeg nikad nije upoznao). Stan Laurel je rođen u mjestu Ulverstone, Velika Britanija. Laurel je počeo svoju karijeru u Engleskoj. 1910.g. otišao je u SAD gdje je postigao velik uspjeh. Svoj prvi film je snimio 1917.g. i zvao se Nuts in May (Orasi u svibnju). Ostao je u filmskoj industriji i radio malen i nevažan posao za studije Hal Roach, Anderson i Universal. Prije njegova partnerstva s Oliverom, Stan se pojavio više od pedeset solo nijemih filmova. Koristio je leće koje mjenjaju boju očiju, jer njegove svjetlo plave oči ne izgledaju katkad dobro na crno-bijelom filmu. Još je skinuo potpetice sa svojih cipela kako bi imao smiješan hod. Nakon samostalnih glumačkih nastupa (Laurel, koji u SAD dolazi iz Engleske, u kazališnoj je trupi učio glumu od Charliea Chaplina) te povremenih redovnih poslova, udružuju se 1926. u glumački par na nagovor redatelja L. McCareyja te postaju najuspješniji par komičara u povijesti filma radeći za producenta H. Roacha. Dva komičara su prvi put radila zajedno 1919 na filmu The Lucky Dog, koji je emitiran 1921. Poslije toga su neko vrijeme snimali odvojeno kratke filmove za Hal Rouch studio tokom 1920-tih. Godine 1926 ponovo su se počeli pojavljivati zajedno, a službeno su postali ekipa 1927. Filmski par je napustio studio Rouch 1940, da bi se u to vrijeme pojavili u osam komedija niže produkcije za filmske studije 20th Century Fox i Metro-Goldwyn-Mayer. Od 1945 do 1950 nisu se pojavljivali na filmu već su se posvetili kazalištu. Svoj posljednji film (Atoll K/Utopija) su snimili u Francuskoj prije nego što su se povukli 1951. Humor često temelje na kontrastu pompoznog, pretilog Olija i djetinjastog, suhonjavog Stanlija, a kritičari osobito cijene njihov osjećaj za komiku situacije te postupno i studiozno izazivanje kaosa; u Bitki stoljeća (L. McCarey, C. Bruckman, 1927), izazivaju čuvenu veliku bitku tortama, a u Dva mornara (L. McCarey, J. Parrott, 1928) prometnu gužvu koja prerasta u sveopće uništavanje. Među rijetkim nijemim komičarima koji su se prilagodili zvučnom filmu, i dalje su najsmješniji u gesti i grimasi, npr. u kratkometražnoj Muzičkoj kutiji nagrađenoj Oscarom (J. Parrott, 1932) te dugometražnim filmovima Fra Diavolo (H. Roach, Ch. Rogers, 1933), Sinovi pustinje (W. A. Seiter, 1933) i Bonnie Scotland (H. Roach, J. W. Horne, 1935). Zajedno su nastupili u 106 filmova. Glumili su u 40 zvučnih, 32 kratkometražna filma i 23 dugometražna, a u preostalih 11 filmova su imali gostujuće uloge. Premda je S. Laurel bio kreativniji dio para, nakon Hardyjeve smrti odbio je nastupati samostalno. Ostale važnije uloge: Oblačenje hlača Philipu (C. Bruckman, 1927), Veliki posao (J. W. Horne, L. McCarey, 1929), Bistre glave (H. Roach, J. G. Blystone, 1938), Stanlio i Olio na Divljem zapadu (J. W. Horne, 1937), Brucoši u Oxfordu (A. Goulding, 1940).
